Kultura oblikuje ljude, dajući im prepoznatljiva obilježja u odnosu na druge, ali oni ipak sadržavaju dovoljno individualnog, što ih čini različitim i na pojedinačnom planu. Individualna osobenost čovjeka rezultat je djelovanja mnoštva faktora, od urođeno-genetskih, do socijalno-stečenih. Individualne osobenosti su zapravo poželjene i dragocjenost za svaku kulturu, jer je, na ovaj ili onaj način, bogate. Velik uticaj na kulturu od strane jakih i tzv. historijskih ličnosti, koje, nerijetko, ”prekidaju organski rast” konkretne kulture i preusmjeravaju je u nekom drugom pravcu. Ponekad su ti zaokreti negativni, ali nerijetko i pozitivni.
Harun El-Rešid je poticao mogućnost raskoši kulture, tako što je na dvoru sakupljao i rado viđao umne i kreativno sposobne, tj. individualno upečatljive ličnosti. Dok je Staljin sakatio kulturu, proganjanjem neistomišljenika.
Uz ovu sposobnost individue, koja se ispoljava i u vidnijem odstupanju ponašanja pojedinca spram sredine gdje se nalazi, neki insistiraju na respektovanju i teorije o tzv. ”modalnoj ličnosti jedne kulture” u smislu najčešćeg tipa koga ona stvara. Cilj ove teorije je da pokaže kako ”izvjestan tip ličnosti preovlađuje u jednoj grupi, dok drugi preovlađuju u drugoj”.
Upotrebom statističkog metoda određuje se modalni tip ličnosti, ali na bazi onoga što je zajednočko svim članovima grupe. Najveći nedostatak ove teorije je to što se u konkretnom preovlađajućem ”standardu ponašanja” gube individualna odstupanja koja ne moraju biti zanemarljiva.
Ralf Glaser smatra da je postizanje željenog identiteta najpreča potreba čovjeka. Iza svega što čovjek čini stoji ”potreba da se potvrdi ko smo i da se taj identitet bliže prilagodi ličnim obilježjima koja nam društvo i nasljeđena kultura postavlja kao željene”.
Karmela Libkind smatra da sadržaj identiteta treba tražiti u složenom međuuticaju pojedinca i društva. ”Sadržaj stečenog identiteta konačno je-prema ovoj teoretičarki-određen dinamičnom ravnotežom između svega onoga što je pojedincu zajedničko sa drugima i svega posebnog po čemu se razlikuje od drugih”.
Odstupanje pojedinca od ideala svoje zajednice može biti negativno i pozitivno (tj.dvojako). Drugo je pitanje kako pronaći odgovarajući vrijednosni mehanizam za ljudska djela kao takva, te kako prepoznati motive individualnog odstupanja od obrasca vlastite kulture. Ponekad je to inat, ponekad neodoljiva unutarnja pobuda i sl.
Kultura-Katarina Krunic 